Nemamo/imamo(?) problem sa košnjom gradskog javnog voćnjaka u Varaždinu
Nedavno smo se susreli sa problemom neredovite košnje (čitaj: zdrave košnje) javnog voćnjaka u Varaždinu. Oni koji su popratili razvoj voćnjaka znaju da je s početkom projekta skinut površinski sloj humusa te da je ostalo samo golo kamenje i dravski šljunak. Takvo golo i siromašno tlo bilo je idealno za rast poznatog alergena-ambrozije. Tada su rasle i ove vrste: loboda, trputac, djetelina, tratinčica, slak što je indikacija siromašnog, zbijenog tla. U tom periodu kada je faza sadnje voćki završena preuzeli smo projekt, a sa njime i mnoge poteškoće.
Razumjeli smo da prvi ozbiljniji pothvat jest-izgraditi sloj tla i suzbiti trenutni biljni pokrov. Sa obzirom da su krošnje voćaka nedovoljno razvijene, da bi osigurale poveću količinu lisne mase koja bi padala i s vremenom trulila i gradila tlo, sve što smo tada mogli na zaista permakulturan način jest-oponašati prirodni ekosustav šuma. Dovezli smo više od 40-ak traktorskih prikolica mješovitog lišća bjelogorice i ostavili ga rasuto po dijelovima voćnjaka. Ostalo smo prepustili mikroorganizmima. Već nakon nekoliko tjedana u dubljem djelu hrpa lišća sakupile su se gujavice i razne životinjice koje probavljaju organsku tvar i pretvaraju ga u humus. Lišće je ujedno služilo i kao pokrov malča. Na ovaj način, spor ali efikasan način, zapravo gradimo slojeve tla, i pripremamo za sijanje novog biljnog pokrova. Nakon ove faze sijali smo mješavine autohtonog livadnog varaždinskog cvijeća kako bismo suzbili trenutni biljni pokrov. Ambrozija se počela povlačiti i počele su dominirati druge vrste kojima treba nešto bogatije tlo za rast.
Trenutno imamo sljedeće vrste: tušt, loboda, mak, tratinčica, maslačak, gavez, trputac, ivančica, različak, pušina, cikorija, itd., što je daljnja indikacija zbijenog, ali zdravijeg tla nego li ranije.
Priželjkujemo da u voćnjaku obitava višegodišnje cvijeće, ponajviše raznih trajnica, a ne-prevrtanjem tla i rjeđom košnjom osigurati ćemo da ovdje dosele razni gušteri, žabe, ježevi, i trajno nastane.
Znate li da postoji europska inicijativa “LET IT GROW!”? Ova inicijativa potiče i promiče važnost bio raznolikosti.Botanički vrt PMF-a u Zagrebu također njeguje bio raznolikost i bore se sa istim problemom, pogledajte na njihovim stranicama kako ih rješavaju OVDJE.
Posljednjih desetljeća upali smo u obrazac upravljanja našim privatnim i javnim površinama poput zelenih površina za golf. Ljudima uredno njegovana trava izgleda uredno, ali našim divljim životinjama izgleda poput apokalipse! Kratko i često pokošena trava ne podržava biološku raznolikost – duža trava podržava njih bezbroj! Srećom, lako je preokrenuti stvari – samo rjeđe kositi kako bismo sporije rastućem poljskom cvijeću dali priliku da procvjeta među travom. Pčele će voljeti bilje bogato peludom i nektarom, ali može se dogoditi i nešto još posebnije! Dolazak insekata i kukaca regulirati će na prirodan način sve štetnike i nametnike na Vašem bilju i voćkama. Priroda zna što radi-MI NE ZNAMO!
Osim regulacije štetnika, cvjetnice će početi dominirati travu te će se trava postepeno suzbiti, što će Vašim voćkama odgovarati jer voćke rastu sporije i teže u poljima ravne trave. Trava uzima iz istog sloja tla mikro i makro elemente kao i voćka. Dodatno možete zasijati mješavine višegodišnjeg livadnog cvijeća. Takvo različito bilje, logično ima i različitu dubinu korijenja, pa će svaka druga biljka rudariti tlo na različitim dubinama i dovlačiti hranjive tvari na površinu kako bi ih voćke lakše dosegle. U tlu se događa pravo čudo!
Zamišljate kako je teško pomoći tako zanimljivoj i složenoj strukturi naše biološke raznolikosti. Nije – samo trebamo dati prostora da procvjeta sve što može cvjetati i prestati sterilizirati naš krajolik.
Ove godine odlučili smo kositi vrlo malo ili ne kositi uopće. Teško je postići simbiozu između naših vizionarskih snova i između realnosti da se voćnjak nalazi uz prometnicu i obližnje domove susjeda. Možda našim primjerom i zdravim voćkama, uspijemo utjecati na širu zajednicu počevši od lokalnog kućanstva.
Što bi se dogodilo ukoliko ipak pokosimo sada i apsolutno sve?
- lisne uši će preseliti s biljnog pokrova na voćke (jer smo im uzeli njihovu hranu i prijeći će na “našu”),
- smanjiti će se količina bio raznolikosti,
- ponovno će početi izbijati alergeno bilje i korov,
- voćkama će biti potrebna dodatna prihrana jer će rast u travi biti usporen (trenutno koristimo samo pripravke na bazi biljaka).
Zajedno činimo razliku! Nemojte kositi, pustite da raste – to stvarno čini razliku! Ovog ljeta kažemo “Let it grow!” Ovu situaciju vidimo kao priliku za educiranjem lokalnog stanovništva, te smo odlučili postaviti edukativne punktove u obliku znakova unutar područja voćnjaka koje objašnjavaju izgled i namjenu.
Autor: Mateja-Angelina Kramar
